Pregled usmene tradicije kroz epske, lirske i lirsko-epske oblike.
Narodna poezija
Narodna poezija obuhvata pesničko stvaralaštvo koje je nastajalo i prenosilo se usmenim putem. U njoj se ogleda kolektivni duh naroda, njegova osećanja, mašta i pogled na svet. Deli se na lirske, epske i lirsko-epske pesme, koje izražavaju emocije, pripovedaju o junaštvu i spajaju lično i opšte iskustvo.
Narodne lirske pesme
Narodne lirske pesme izražavaju unutrašnja osećanja i doživljaje čoveka — ljubav, tugu, radost, čežnju, porodične odnose i običaje. Kratke su, pevljive i često povezane s narodnim životom, obredima i svakodnevicom. U njima je glavna emocija, a ne radnja.
Narodne lirsko-epske pesme
Narodne lirsko-epske pesme spajaju osobine lirike i epike — u njima postoji i radnja i snažno izraženo osećanje. U ovoj vrsti često preovlađuje baladni ton, tragična sudbina junaka ili motiv ljubavi i žrtve. Najpoznatije među njima su balade i romanse.
Narodne epske pesme
Narodne epske pesme pripovedaju o junačkim delima, istorijskim događajima i narodnim herojima. Nastajale su vekovima, čuvajući pamćenje o prošlosti i moralne ideale zajednice. Najčešće su pisane u deseteračkom stihu, sa razvijenom radnjom, dijalozima i epskim tonom.

