Gluho doba noći, svak spava.
Vladika Danilo (sâm sobom)
Viđi vraga su sedam binjišah[1],su dva mača a su dvije krune,praunuka Turkova s Koranom[2]!Za njim jata prokletoga kota,da opuste zemlju svukolikukâ skakavac što polja opusti!Francuskoga da ne bi brijega[3],aravijsko[4] more sve potopi!San pakleni okruni Osmana[5],darova mu lunu[6] ka jabuku.Zloga gosta Evropi Orkana[7]!Vizantija[8] sada nije drugono prćija[9] mlade Teodore[10];zvijezda je crne sudbe nad njom.Paleolog[11] poziva Murata[12]da zakopa Grke sa Srbima.Svoju misli Branković[13] s Gertukom[14].Muhamede[15], to je za Gertuku!Sjem Azije, đe im je gnjijezdo,vražje pleme pozoba narode -dan i narod, kako ćuku tica[16]:Murat Srpsku, a Bajazit Bosnu,Murat Epir, a Muhamed Grčku,dva Selima Cipar i Afriku.Svaki nešto, ne ostade ništa;strašilo je slušat što se radi!Malen svijet za adova žvala,ni najest ga, kamoli prejesti!Janko brani Vladislava mrtva;što ga brani, kad ga ne odbrani?Skenderbeg je srca Obilića,al' umrije tužnim izgnanikom. -A ja što ću, ali sa kime ću?Malo rukah, malena i snaga,jedna slamka među vihorove,sirak tužni bez nigđe nikoga...Moje pleme snom mrtvijem spava,suza moja nema roditelja,nada mnom je nebo zatvoreno,ne prima mi ni plača ni molitve;u ad mi se svijet pretvorio,a svi ljudi pakleni duhovi.Crni dane, a crna sudbino!O kukavno Srpstvo ugašeno,zla nadživjeh tvoja svakolika,a s najgorim hoću da se borim!Da, kad glavu razdrobiš tijelu,u mučenju izdišu členovi...Kugo ljudska, da te Bog ubije!Ali ti je malo po svijetate si svojom zlošću otrovala,no si otrov adske svoje dušei na ovaj kamen izbljuvala?Mala ti je žertva sva Srbijaod Dunava do mora sinjega?Na tron sjediš nepravo uzeti,
1 / 5 · 60